Do 1950. godine aktivnost neregistriranih igrača stolnog tenisa zagrebačkih poduzeća i ustanova dolazila je do izražaja svega u nekoliko prigodnih turnira proređenih po pojedinim sindikalnim savezima (...) (turnir komunalaca, grafičara, metalaca i sl.). Također su i pojedina poduzeća ili ustanove Lipa Mill, Plinara), znali organizirati neke manje turnire, na koje je bio pozivan veoma ograničen broj momčadi. Pojedini aktivi ugovarali su, osim toga, povremene i prijateljske utakmice, koje se, međutim, nisu registrirale i o kojima se nije vodila nikakva evidencija.

Trojica stalnih drugova iz djetinjstva, kojima je oduvijek bila najmilija sportska razonoda igranje stolnog tenisa, često su sa velikim oduševljenjem diskutirali o ideji stvaranja jedne stolno-teniske sportske organizacije na širokoj osnovi.

Na ovu zamisao potakla su ih dva razloga. Na turnirima što su ih organizirali pojedini kolektivi broj učesnika je bio ograničen, a često je o samovolji organizatora ovisilo, koje će momčadi učestvovati na turniru. Događalo se, da neko od organizatora nije bio u najboljim odnosima sa drugim poduzećem ili se bojao, da če momčad ovoga savladati njegove takmičare i odnijeti im nagrade, koje su bile kupljene s pritajenom željom, da ostanu kod organizatora. To i veliki vremenski raspon od nekoliko mjeseci, pa i godine dana između takvih turnira, nisu mogli zadovoljiti želju sindikalnih igrača za stalnim igranjem stolnog tenisa, pa je trebalo pronaći nove organizacione forme takmičenja. Njima je bilo potpuno jasno, da nemaju, s obzirom na dužnosti u poduzećima, dovoljno vremena da se sistematski bave stolnim tenisom u nekom klubu i da na taj način postignu možda i veći stepen vještine, koja bi ih dovela u prvu momčad tog kluba i uključila u postojeća prvenstva.

S druge strane osjećali su neprekidno živu želju, da zaigraju barem jednom tjedno po neku utakmicu i da odmjere snage sa sebi ravnima, boljima i slabijima. Dolazeći u kontakt sa stolno-tenisačima iz drugih kolektiva prilikom njihovih međusobnih prijateljskih susreta, ing. Ribarić iz Plinare, Dr. Bonnot iz V. rajonskog narodnog odbora i Željko Vučilovski iz poduzeća "Fotokemika" našli su ljude, koji su isto mislili i osjećali kao oni. Utakmice su se ugovarale sve češće, nove momčadi samo su nicale, a Dr. Bonnot i ing. Ribarić počeli su se zanositi idejom, da sve te momčadi, čiji takmičari nemaju velikih sportskih pretenzija, želja za putovanjima i postizavanjem velikih sportskih triumfa, povežu u jednu jedinstvenu sportsku organizaciju.

Jedne večeri početkom mjeseca studenoga 1950. god. trojica gore navedenih drugova sastali su se u prostorijama Plinare u Radničkoj cesti i tada su zajednički sastavili nacrt pravila buduće organizacije pod nazivom Stolno-teniski odbor sindikalnih aktiva grada Zagreba, ili skraćeno SOSAGZ. (...)

Na osnivačkoj skupštini dne 22. XI. 1950. sudjelovalo je 19 delegata iz raznih poduzeća i ustanova, koji su u živoj diskusiji izglasali točku po točku pravila novo osnovanog odbora SOSAGZ-a.

iz monografije "S.O.S.A.G.Z., 1950 - 1955"

Kao važan dio monografije zamišljena je opsežna fotodokumentacija svih članova SOKAZ-a - sudionika zadnjeg odigranog prvenstva. Ovim putem se zahvaljujemo svim ekipama i pojedincima na dosad dostavljenim fotografijama, a sve ostale zainteresirane ekipe pozivamo da i dalje šalju fotografije e-mailom gosp. Zlatku Đuranu, uz popratni popis igrača i kratak tekst ukoliko žele.

Osim slikama, pozivamo vas da se uključite u monografiju i pisanim tragom, npr. opisom meča koji vam se urezao u pamćenje, ili raspletom najneizvjesnijeg prvenstva. Također, možete čitateljima opisati svoju ekipu, ispričati neki zajednički događaj sa ili van sportskog terena, put i sudjelovanje na turniru, ili jednostavno u jednoj rečenici odgovoriti na pitanje - što je za mene SOKAZ?

Tko zna, možda baš Vaš citat danas ili sutra inspirira novog člana ili više njih da uđu u našu veliku sportsku obitelj.