SOKAZ forum

[dario-zg-zapad]

Napustio nas je Stanko Eskulić.
Nakon kratke i teške bolesti.
Sprovod je u ponedjeljak na groblju Miroševac 14:10h.

[Iceman]

R.I.P.
_________________
I must not fear. Fear is the mind-killer. Fear is the little death that brings total obliteration. I will face my fear. I will permit it to pass over me and through me. And when it has gone past I will turn my inner eye to see its path. Where the fear has gone there will be nothing. Only I will remain.

[zmilko]

Počivaj u miru dragi prijatelju.
Gore će uživat u tvome društvu
_________________
mi rekli smo si zbogom govoreć doviđenja
https://www.youtube.com/watch?v=WfgVpt01aVI

[Matko]

Hvala ti na nezaboravnim druzenjima. Hvala, Prijatelju! Moja sucut Marku i obitelji.

[Brod]

Počivao u miru gospon Stanko.
Iskrena sućut Marku i obitelji.
_________________
Ako ti je slaba pamet,moraš imat jaku kičmu!

[zacko]

Rijetko se za kojeg čovjeka može reći da će ga se sjećati sve osobe koje su s njim provele u druženju duže od 10 minuta!
Stanko je bio jedan od tih neponovljivih.

Budući da se Sokaz stalno mijenja i dolaze i prolaze novi igrači kroz njega mislim da je u redu napisati koju crticu iz osobnog kuta.

Stanka poznajem 30-ak godina.
Prvo kao roditelja suigrača Marka i stolnoteniskog djelatnika a kasnije u Sokazu kao čestog protivnika.

Igrali smo puno nezaboravnih mečeva (u kojima je on puno češće pobjeđivao).
Igrao je lukavo i pametno. Ljevak kojem je forte bilo štopanje i drajfanje.
Uvijek borben i spreman na sitne provokacije i dobacivanja.
Odličan igrač s dobrom psihom.
Uostalom o tome govori i podatak da je dugo vremena bio 1. igrač Sokaza, više puta osvajao Sokaz s momčadima kao i osvojio mnoge turnire.

Nakon mečeva uvijek dobro raspoložen i zabavan.
Nevjerojatnog duha i šarma.

U kasnijim druženjima uvijek glavni u šalama.
Jedan od rijetkih za koje se može reći da je stvarno imao urođenog talenta za to. Neusiljeni šaljivđija.
Stand up prije stand up-a.

Svakog je znao podbost ali na simpatičan način. Tako da se ne možeš uvrijediti.

Dovoljan podatak o njegovoj nesvakidašnjoj duhovitosti i duhu je da ga je još jedna legenda Zagreba Malnar znao zvati u emisiju više puta da ju upotpuni svojoj spikom i duhom.

Sada kada sam saznao da je otišao iznenadilo me koliko tih sitnih zanimljivih crtica mi je ostalo u glavi s čovjekom kojeg sam povremeno viđao u tih 30-ak godina (od vožnje u njegovom pick up-u za cvijeće u Stubicu na turnir kao klinac, do oštrih i neizvjesnih mečeva, šaljivih nadimaka i dobacivanja usred meča kojima je prebacivao psihologiju na svoju stranu i počesto uspijevao u tome, cugi i priča nakon meča itd...)

Sve u svemu Stana je bio živuća legenda Sokaza i šire.

Počivao u miru!
Sigurno ćeš uveseljavat društvo i gore!

[ib]

Lijep i zanimljiv osvrt, Žac!

I u moje ime sućut Marku i obitelji.

[55]

Pokoj duši gospodinu Stanku Eskuliću... Nisam ga poznavao, ali sam vidio kako igra i čuo puno anegdota i priča o njemu.
Marka sam upoznao potpuno slučajno i priupitao ga je li mu gospodin Stanko nešto u rodu, mali je svijet.
Dragi Marko, na posljednji ispračaj neću moći doći, ali primi moju iskrenu sućut, odličan si čovjek i na ponos svome tati.

[Stip]

Moj prvi trener...
Nisam kompetentan da ocijenim je li bio i najbolji, ali sigurno mogu reći da je ne samo meni, nego i većini ostalih klinaca u Rudešu bio najdraži. Nogomet, pingač ili vicevi, mogao si samo poželjeti da budeš kao Stanko.

Počivao u miru!