SOKAZ forum
moral,poštenje ili prevara
Moderatori/ce: Moderatori,Predsjedništvo
moral,poštenje ili prevara
otvaram temu ponukan u zadnjih par mjeseci situacijama gdje ljudi,igrači zanemare moral,poštenje i prešute ili pređu preko sporne situacije i osvoje poene i na kraju meč.
da li su to dvolični ljudi ili je želja za pobjedom jača od morala.
da li bi ti ljudi i u drugoj situaciji zanemarili moral i poštenje?
da li su to ljudi koji zatvore oči kada vide grešku koja im ide u korist?
da li su to ljudi koji kada vide nesreću ne stanu i ne pomognu?
imena su nebitna. riječ je o tome da se svako malo razočaram i gotovo da nemogu vjerovati.
ovdje nije riječ o fer play-u,već o etici,odgoju,vjeri.
da li su to dvolični ljudi ili je želja za pobjedom jača od morala.
da li bi ti ljudi i u drugoj situaciji zanemarili moral i poštenje?
da li su to ljudi koji zatvore oči kada vide grešku koja im ide u korist?
da li su to ljudi koji kada vide nesreću ne stanu i ne pomognu?
imena su nebitna. riječ je o tome da se svako malo razočaram i gotovo da nemogu vjerovati.
ovdje nije riječ o fer play-u,već o etici,odgoju,vjeri.
mi rekli smo si zbogom govoreć doviđenja
https://www.youtube.com/watch?v=WfgVpt01aVI
https://www.youtube.com/watch?v=WfgVpt01aVI
Neznam , obično priznam poen, ako ga vidim ili čujem, a ako ne onda se poen ponavlja što je van pravila 
Kakve sad to ima veze sa vjerom
Kakve sad to ima veze sa vjerom
Znam da ništa ne znam, ali... još uvijek više znam od onog koji ne zna da ništa ne zna!
Amerikanci su bijelci koji su natjerali crnce da se bore sa žutima za zemlju koju su uzeli crvenima ;-)
Amerikanci su bijelci koji su natjerali crnce da se bore sa žutima za zemlju koju su uzeli crvenima ;-)
po tome što zmilko se propituje je li takvo ponašanje šire od fair - playa i zadire u pitanja koje propisuje između ostalog i vjera.
Ja sam u tome optimist. Jednostavno bi mi bilo teško živjeti uopće, kad bi mislio da su oko mene svi lopovi koji kradu s namjerom. Jebat ga, nastradao sam zbog tog viđenja nebrojeno puta, al iako tad bude stvarno teško, bar ne traje dugo.
No, stvari su, kako ib kaže u ovom slučaju dosta siva zona.
Ima ljudi koji su čvrsti, tvrdoglavi i agresivni kad je u pitanju sport (a dobri ljudi). Kad te takav zapili jer nije vidio ili čuo prasicu recimo, to zna postati jako neugodno. A stvar je da on zbilja nije vidio nit čuo. Štaš s tim? On je uvjeren da je u pravu, i hoće svoju pravdu. ON misli da ti njega hoćeš prevarit
No ako izbacimo te "sivce" i ostanemo pri ovom što zmilkić priča...dosta sam se puta i sam razočarao, u nekim slučajevima se uvjerio da i svi ostali upiti zmilka stoje, u nekima se (ugodno) iznenadio kad sam skužio da je to samo u sportu ili (za njih) nebitnim situacijama (koliko god bile neugodne stranki koja je na drugoj strani).
Ja sam u tome optimist. Jednostavno bi mi bilo teško živjeti uopće, kad bi mislio da su oko mene svi lopovi koji kradu s namjerom. Jebat ga, nastradao sam zbog tog viđenja nebrojeno puta, al iako tad bude stvarno teško, bar ne traje dugo.
No, stvari su, kako ib kaže u ovom slučaju dosta siva zona.
Ima ljudi koji su čvrsti, tvrdoglavi i agresivni kad je u pitanju sport (a dobri ljudi). Kad te takav zapili jer nije vidio ili čuo prasicu recimo, to zna postati jako neugodno. A stvar je da on zbilja nije vidio nit čuo. Štaš s tim? On je uvjeren da je u pravu, i hoće svoju pravdu. ON misli da ti njega hoćeš prevarit
No ako izbacimo te "sivce" i ostanemo pri ovom što zmilkić priča...dosta sam se puta i sam razočarao, u nekim slučajevima se uvjerio da i svi ostali upiti zmilka stoje, u nekima se (ugodno) iznenadio kad sam skužio da je to samo u sportu ili (za njih) nebitnim situacijama (koliko god bile neugodne stranki koja je na drugoj strani).
Brod jr.: najbitnije je da kad pokušaš uvaljat nekaj"stranog" nekom stranom ak taj strani odgovori nekom stranom igrom,onda mu ziher odgovoriš sa nečim stranim!!!
da dren,obično su ti ljudi vrlo ugodni u društvu i nemožeš ni pomisliti da mogu biti drugačiji.
mr. jakylle i hyde. dva u jedan? licemjerje?dvoličnost?
ma nije riječ samo o prasici ili ne, rubu ili ne, serva ili ne mguma ili ne.
to je ipak dublje od samog sporta.
bar meni!
mr. jakylle i hyde. dva u jedan? licemjerje?dvoličnost?
ma nije riječ samo o prasici ili ne, rubu ili ne, serva ili ne mguma ili ne.
to je ipak dublje od samog sporta.
bar meni!
mi rekli smo si zbogom govoreć doviđenja
https://www.youtube.com/watch?v=WfgVpt01aVI
https://www.youtube.com/watch?v=WfgVpt01aVI
nije dvoličnost, nije licemjerje.
želja za dokazivanjem, potreba da se bude alfa mužjak, najbolji u svemu, hrana za ego.
Takvi ljudi mogu biti uspješni u svim poljima i navikli su da gaze i da su uspješni. Kad im to ne polazi za rukom recimo u stolnom tenisu, onda se osjećaju nesigurno i ugroženo i posežu za svakojakim rješenjima.
To može biti i obrambeni mehanizam ljudi koji su inače u bitnim stvarima u potpunosti drugačiji - nisu obrazovani, rade posao koji ne vole ili imaju mizernu plaću (po njihovom mišljenju), oni koje na poslu gazi šef, koje tuku, ignoriraju ili ne slušaju djeca i žena, hrpe stvari koje ih čine jadnima, a ovo im je jedna od rijetkih stvari u kojima su dobri i pod svaku cijenu žele bar tu biti pobjednici kad u životu nisu.
Dakako tu ulazi i moment godina. Što si stariji, manje možeš, što manje možeš, gaze te ljudi koji su mlađi (a vjerojatno i nesposobniji od tebe kad si bio u naponu snage) to nekima smeta. Još plus, centar za empatiju prvi odumire u mozgu, i to može bit razlog
Naposlijetku...ovi prvi. heh njih bi rado spustio na zemlju. Nema većeg gušta nego takvog dobit
Ove druge...njih mi je zapravo žao. Pogotovo jer u ovoj našoj lijepoj, al sjebanoj, možeš bit i genijalac u puno toga a da završiš ko donji.
Tako da se (iako se često poprilično naljutim) ja trudim to zanemarit.
želja za dokazivanjem, potreba da se bude alfa mužjak, najbolji u svemu, hrana za ego.
Takvi ljudi mogu biti uspješni u svim poljima i navikli su da gaze i da su uspješni. Kad im to ne polazi za rukom recimo u stolnom tenisu, onda se osjećaju nesigurno i ugroženo i posežu za svakojakim rješenjima.
To može biti i obrambeni mehanizam ljudi koji su inače u bitnim stvarima u potpunosti drugačiji - nisu obrazovani, rade posao koji ne vole ili imaju mizernu plaću (po njihovom mišljenju), oni koje na poslu gazi šef, koje tuku, ignoriraju ili ne slušaju djeca i žena, hrpe stvari koje ih čine jadnima, a ovo im je jedna od rijetkih stvari u kojima su dobri i pod svaku cijenu žele bar tu biti pobjednici kad u životu nisu.
Dakako tu ulazi i moment godina. Što si stariji, manje možeš, što manje možeš, gaze te ljudi koji su mlađi (a vjerojatno i nesposobniji od tebe kad si bio u naponu snage) to nekima smeta. Još plus, centar za empatiju prvi odumire u mozgu, i to može bit razlog
Naposlijetku...ovi prvi. heh njih bi rado spustio na zemlju. Nema većeg gušta nego takvog dobit
Ove druge...njih mi je zapravo žao. Pogotovo jer u ovoj našoj lijepoj, al sjebanoj, možeš bit i genijalac u puno toga a da završiš ko donji.
Tako da se (iako se često poprilično naljutim) ja trudim to zanemarit.
Brod jr.: najbitnije je da kad pokušaš uvaljat nekaj"stranog" nekom stranom ak taj strani odgovori nekom stranom igrom,onda mu ziher odgovoriš sa nečim stranim!!!
Mogu se malo pohvalit ?? mogu , a??
Neki dan sam pustil poen na čistu prasicu jer je protivnik nije vidio
i to na 9:8 za njega u prvom setu. Naknadnim pregledom (nakon što je meč završio) ustanovili smo zajedno da je loptica dirala stol )... Živjele kamere
Znal sam ja da je loptica bila dobra ali čemu dizat tenzije 
samo bi me izbacilo iz takta a ovak sam dobio taj meč 3-1 
i još smo skupa popili pivu nakon meča u ugodnoj atmosferi 
Neki dan sam pustil poen na čistu prasicu jer je protivnik nije vidio
i to na 9:8 za njega u prvom setu. Naknadnim pregledom (nakon što je meč završio) ustanovili smo zajedno da je loptica dirala stol )... Živjele kamere
Znal sam ja da je loptica bila dobra ali čemu dizat tenzije samo bi me izbacilo iz takta a ovak sam dobio taj meč 3-1 i još smo skupa popili pivu nakon meča u ugodnoj atmosferi 
pitao sam nekoliko mladih igrača kako oni reagiraju u takvoj situaciji.
svi su rekli da im ne pada na pamet lagati ili se pravit mutav kao nek sudac odluči.
dakle ako je prasica onda je prasica, ako je nec onda je nec,itd bez obzira da li je sudac vidio ili ne,ako je nečiji servis ...
naravnoučenje: bar mladi školovani igrači uče da budu pošteni,iskreni i pravi sportaši.
jedino tako se treba i ponašati.ako već nije na djelu kinderštube(izvorna hrvatska riječ) onda trener uči kako treba.
svi su rekli da im ne pada na pamet lagati ili se pravit mutav kao nek sudac odluči.
dakle ako je prasica onda je prasica, ako je nec onda je nec,itd bez obzira da li je sudac vidio ili ne,ako je nečiji servis ...
naravnoučenje: bar mladi školovani igrači uče da budu pošteni,iskreni i pravi sportaši.
jedino tako se treba i ponašati.ako već nije na djelu kinderštube(izvorna hrvatska riječ) onda trener uči kako treba.
mi rekli smo si zbogom govoreć doviđenja
https://www.youtube.com/watch?v=WfgVpt01aVI
https://www.youtube.com/watch?v=WfgVpt01aVI
Jučer, nedjelja, 21.10., nešto malo iza 09:30 krenem ja po noninu sestru, vodim je (kao i svake druge nedjelje) u jutarnju šetnju. Ima legenda 84 godine 
i tako to već godinama... Dođem pred ulaz u njenu zgradu i hoću iz pretinca za reklamne materijale uzeti nešto da čitam dok čekam lift i vozim se njime, kad ono niti jedne reklame unutra 
, ali zato što to moje oči vide? 
Novčanik? 
Eh... opet je netko skupo platio subotu navečer u Purgeraju, ali nema veze
, kao i svaki normalan čovjek uzmem ga, otvorim i poželim ga vratiti vlasniku (dokumenata radi, nema love u njemu 100%). Naravno, pretinac s lovom je prazan, ima 2,5 kuna u kovanicama, te ja počnem prčkati i tražiti po pretincima nekakav dokument... zdravstvena, kartice od banke... 100 EURA!!!
Heh, prelijepo da bi bila kompletna slika, odmah zatim nađem mu i osobnu, ispod nje dvije identične vizitke s imenom i prezimenom identičnima kao i na osobnoj... i, naravno, neizostavni broj mobitela... a već sam se vidio s Intercapitalovcima na roštinju poslije tekme ...
Ništa, nazovem ja tog sretnog Zadranina i kažem mu da sam mu pronašao novčanik, pita on za novce i gdje sam, nema on pojma ni gdje je niti na kojoj adresi se nalazi, a bogme niti imalo poznaje Zagreb... kažem mu ja za tih 100 eura i 2,5 kuna, a pita on za još nekih 900 kuna pa se rasplaka da je ostao bez novaca, jadan jadaaaan... OK, ipak se na kraju i lijepo zahvalio što sam ga spasio veće muke jer je dio novaca ipak dobio nazad kao i sve dokumente s novčanikom.
Legenda je došao u posjet ocu koji leži u bolnici s karcinomom, još mu je i povratna karta za bus od dana prije bila u novčaniku... Pa sam mu išao pokazati gdje sam mu pronašao novčanik, a on kaže da je odsjeo kod prijatelja baš u toj zgradi. Naravno, točno preko puta vrata od moje tete Katje... a samo su dva stana na katu, kako je svijet mali...
Jesam li ispao dobar?
Bih li priznao prasicu?
i tako to već godinama... Dođem pred ulaz u njenu zgradu i hoću iz pretinca za reklamne materijale uzeti nešto da čitam dok čekam lift i vozim se njime, kad ono niti jedne reklame unutra , ali zato što to moje oči vide? Novčanik? Eh... opet je netko skupo platio subotu navečer u Purgeraju, ali nema veze
, kao i svaki normalan čovjek uzmem ga, otvorim i poželim ga vratiti vlasniku (dokumenata radi, nema love u njemu 100%). Naravno, pretinac s lovom je prazan, ima 2,5 kuna u kovanicama, te ja počnem prčkati i tražiti po pretincima nekakav dokument... zdravstvena, kartice od banke... 100 EURA!!! Heh, prelijepo da bi bila kompletna slika, odmah zatim nađem mu i osobnu, ispod nje dvije identične vizitke s imenom i prezimenom identičnima kao i na osobnoj... i, naravno, neizostavni broj mobitela... a već sam se vidio s Intercapitalovcima na roštinju poslije tekme
...Ništa, nazovem ja tog sretnog Zadranina i kažem mu da sam mu pronašao novčanik, pita on za novce i gdje sam, nema on pojma ni gdje je niti na kojoj adresi se nalazi, a bogme niti imalo poznaje Zagreb... kažem mu ja za tih 100 eura i 2,5 kuna, a pita on za još nekih 900 kuna pa se rasplaka da je ostao bez novaca, jadan jadaaaan... OK, ipak se na kraju i lijepo zahvalio što sam ga spasio veće muke jer je dio novaca ipak dobio nazad kao i sve dokumente s novčanikom.
Legenda je došao u posjet ocu koji leži u bolnici s karcinomom, još mu je i povratna karta za bus od dana prije bila u novčaniku... Pa sam mu išao pokazati gdje sam mu pronašao novčanik, a on kaže da je odsjeo kod prijatelja baš u toj zgradi. Naravno, točno preko puta vrata od moje tete Katje... a samo su dva stana na katu, kako je svijet mali...
Jesam li ispao dobar?
Bih li priznao prasicu?
Ovisi, mislim, to glede roštilja, još uvijek se možeš iskupiti!55 je napisao/la:J
a već sam se vidio s Intercapitalovcima na roštinju poslije tekme
Jesam li ispao dobar?
ps.. Sreća za zadranina da je nonina sestra bila s tobom, poštena žena, bečka škola. Neš ti sramote u familiji za sto eurića.
Kapetan MIKI
, Šoštariću sam priznao servu "dupli dodir" (a nisam ni znao da je dupla navodno dopuštena) i sam sebe skarao za poen 
, ali svejedno bi sutra nakon tekme (ako dobijemo) mogla past neka akcija! 
Re: moral,poštenje ili prevara
Ovo svakako nema veze sa vjerom. Odgoj svakako kao i etika no najviše ima veze sa ljudskom prirodom. ...zmilko je napisao/la:otvaram temu ponukan u zadnjih par mjeseci situacijama gdje ljudi,igrači zanemare moral,poštenje i prešute ili pređu preko sporne situacije i osvoje poene i na kraju meč.
da li su to dvolični ljudi ili je želja za pobjedom jača od morala.
da li bi ti ljudi i u drugoj situaciji zanemarili moral i poštenje?
da li su to ljudi koji zatvore oči kada vide grešku koja im ide u korist?
da li su to ljudi koji kada vide nesreću ne stanu i ne pomognu?
imena su nebitna. riječ je o tome da se svako malo razočaram i gotovo da nemogu vjerovati.
ovdje nije riječ o fer play-u,već o etici,odgoju,vjeri.
U svojoj evoluciji ljudi nebi postigli ono što jesu i zavladali planetom da nisu predatori. Ono što očekuješ od ljudi u gore napisanom je samo idealizirana slika onoga što bi mi htijeli da ljudi jesu ali nisu. Ili je Nietche imao pravo kada je "prorekao" da je sadašnji stadij samo pola puta do "natčovjeka" (što su nacisti rado prigrlili). Osim što mogu biti pošteni i moralni isto tako mogu biti lopovi i lažljivi. Sve su to dijelovi ljudske prirode takva kakva je.
Parafrazirati ću Ninu Bardić koja pjeva "Sve ti nebo vrati". Uistinu na neki naopak način u životu sve dođe na svoje. Sječam se jedne partije (a na meč sam došao lud ko struja od svakodnevnih sranja) u kojoj u 5 setu nisam priznal protivniku poen jer je u arenu upala loptica. Poen je bio odigran i loptica mi realno nije smetala. Bio je fix blizu a tip mi je išo na živce. I naravno izgubil sam (sve ti nebo vrati) jer sam se osječao ko pizda tih zadnjih par poena....
tako mi i treba...
Narcizam
Nekako je ipak (uglavnom) do ličnosti, tj. od narcističnih crta do narcističnog poremećaja ličnosti ili prema psihoanalitičarima do libidnog, destruktivnog i zdravog narcizma.
Glavna karakteristika osoba koje imaju dominantnu narcisoidnu crtu u smislu lažnog selfa je ideja da su njihove potrebe, želje i vjerovanja uvijek važnija nego potrebe, želje, vjerovanja i razmišljanja drugih ljudi. Kada tako doživljavamo sebe imamo kontinuiranu potrebu biti okrenuti prema sebi i opsesivno paziti da se takva idealna slika nas kao jedine, najvažnije i najmjerodavnije osobe, održava u odnosu s drugima. Naravno da to nužno vodi prema izostanku kvalitetnog i otvorenog kontakta s drugim osobama i nemogućnošću vođenja dijaloga, te uspostavljanja zrelih odnosa. Princip kojim branimo lažno idealiziranu sliku o sebi („koja je najbolja i očekujemo da je drugi vide i njoj se dive,,), uključuje kompletan izostanak kontakta s našim autentičnim osjećajima i burno, vrlo često agresivno reagiranje na bilo koga tko nam pokušava tu sliku uzdrmati. Tako je i poznat tzv. narcistički bijes koji proizlazi iz povrede koju takve osobe osjete kada netko dovede u pitanje ideal i divljenje koje zahtjevaju vezano za sebe.
Narcistično ponašanje ima svoju pozadinu – izniman osjećaj zanemarenosti, tuge i boli jer „što god da ja radim nemam osjećaj da je stvarno nekome važno“. Dakle u pozadini je vrlo klimav osjećaj vrijednosti, odnosno inferiornost.
Prema Freudu narcistični poremećaj se javlja u djece koja odrastaju s narcisoidnim roditeljima nemaju osjećaj prihvaćenosti radi toga što jesu, jer sve što nije vrijedno divljenja ili je na neki način imperfektno, nevidljivo je za njihove roditelje. U pozadini se naravno krije nekoliko važnih polariteta, a to su ponos i sram, visoka očekivanja i nisko samopouzdanje i velika energija koja se ulaže kako bi se unutarnji osjećaj srama izbjegao. Osoba koja ih povrijedi može jednostavno postati meta narcističkog bijesa, jer se usudio protresti još jedan od polariteta: grandioznost i inferiornost.
Naravno kad neka takva persona emocionalno investira u neku djelatnost čitaj (ping pong) onda i reakcije postaju drastične i neprimjerene situaciji od gunđanja, omalovažavanja, verbalne agresije i potkradanja sve da se pobjedi, ali s jačim nesvjesnim nagonom izbjegavanja poraza i posljedičnog suočavanja s osjećajem inferiornosti.
Otprilike tako, velika je to tema, živimo u doba naglašenog narcizma, kao što je Freudovo doba bilo doba potiskivanja i histerije. Narcizam se polako počeo poistovjećivati s individualizmom što je krivo, ali eto danas je to tako. "Pametnjakovići" su gotovo htjeli izbaciti narcistični poremećaj ličnosti iz DSM-V (klasifikacije mentalnih poremećaja) s obrazloženjem da je aktualna kultura upravo takva i statistički ne zadovoljava kriterije (druga je to tema).
Što se tiče metafizike dobar je primjer što ga je naveo Koki; čovjek ne može služiti dvojici gospodara. Koki je izgleda kao osviješteni vjernik osjetio da je malo posrnuo, ali i riješio osjećaj krivnje mini samokožnjavanjem u smislu manjeg zalaganja i induciranja poraza i vjerujem skrušeno obećao da to više nikad neće činiti (jer ipak između timske i individualne pobjede i spasa Duše mislim da dileme nema.)
Svi smo bili mislim u takvoj situaciji kada u žaru borbe iritantnom protivniku nismo nešto priznali, (što je apsolutno ljudski) ali nakon elaboracije i osvješćivanja shvatili da tako ne treba...
Ispričavam se unaprijed pogotovo Kokiju...
(napisano je produkt autorove (bujne) mašte i nema veza sa stvarnim osobama i događajima).
Glavna karakteristika osoba koje imaju dominantnu narcisoidnu crtu u smislu lažnog selfa je ideja da su njihove potrebe, želje i vjerovanja uvijek važnija nego potrebe, želje, vjerovanja i razmišljanja drugih ljudi. Kada tako doživljavamo sebe imamo kontinuiranu potrebu biti okrenuti prema sebi i opsesivno paziti da se takva idealna slika nas kao jedine, najvažnije i najmjerodavnije osobe, održava u odnosu s drugima. Naravno da to nužno vodi prema izostanku kvalitetnog i otvorenog kontakta s drugim osobama i nemogućnošću vođenja dijaloga, te uspostavljanja zrelih odnosa. Princip kojim branimo lažno idealiziranu sliku o sebi („koja je najbolja i očekujemo da je drugi vide i njoj se dive,,), uključuje kompletan izostanak kontakta s našim autentičnim osjećajima i burno, vrlo često agresivno reagiranje na bilo koga tko nam pokušava tu sliku uzdrmati. Tako je i poznat tzv. narcistički bijes koji proizlazi iz povrede koju takve osobe osjete kada netko dovede u pitanje ideal i divljenje koje zahtjevaju vezano za sebe.
Narcistično ponašanje ima svoju pozadinu – izniman osjećaj zanemarenosti, tuge i boli jer „što god da ja radim nemam osjećaj da je stvarno nekome važno“. Dakle u pozadini je vrlo klimav osjećaj vrijednosti, odnosno inferiornost.
Prema Freudu narcistični poremećaj se javlja u djece koja odrastaju s narcisoidnim roditeljima nemaju osjećaj prihvaćenosti radi toga što jesu, jer sve što nije vrijedno divljenja ili je na neki način imperfektno, nevidljivo je za njihove roditelje. U pozadini se naravno krije nekoliko važnih polariteta, a to su ponos i sram, visoka očekivanja i nisko samopouzdanje i velika energija koja se ulaže kako bi se unutarnji osjećaj srama izbjegao. Osoba koja ih povrijedi može jednostavno postati meta narcističkog bijesa, jer se usudio protresti još jedan od polariteta: grandioznost i inferiornost.
Naravno kad neka takva persona emocionalno investira u neku djelatnost čitaj (ping pong) onda i reakcije postaju drastične i neprimjerene situaciji od gunđanja, omalovažavanja, verbalne agresije i potkradanja sve da se pobjedi, ali s jačim nesvjesnim nagonom izbjegavanja poraza i posljedičnog suočavanja s osjećajem inferiornosti.
Otprilike tako, velika je to tema, živimo u doba naglašenog narcizma, kao što je Freudovo doba bilo doba potiskivanja i histerije. Narcizam se polako počeo poistovjećivati s individualizmom što je krivo, ali eto danas je to tako. "Pametnjakovići" su gotovo htjeli izbaciti narcistični poremećaj ličnosti iz DSM-V (klasifikacije mentalnih poremećaja) s obrazloženjem da je aktualna kultura upravo takva i statistički ne zadovoljava kriterije (druga je to tema).
Što se tiče metafizike dobar je primjer što ga je naveo Koki; čovjek ne može služiti dvojici gospodara. Koki je izgleda kao osviješteni vjernik osjetio da je malo posrnuo, ali i riješio osjećaj krivnje mini samokožnjavanjem u smislu manjeg zalaganja i induciranja poraza i vjerujem skrušeno obećao da to više nikad neće činiti (jer ipak između timske i individualne pobjede i spasa Duše mislim da dileme nema.)
Svi smo bili mislim u takvoj situaciji kada u žaru borbe iritantnom protivniku nismo nešto priznali, (što je apsolutno ljudski) ali nakon elaboracije i osvješćivanja shvatili da tako ne treba...
Ispričavam se unaprijed pogotovo Kokiju...
(napisano je produkt autorove (bujne) mašte i nema veza sa stvarnim osobama i događajima).
Re: Narcizam
neznam čemu isprika...
tekst je izvrstan...užitak za čitanje...
tekst je izvrstan...užitak za čitanje...
Re: Narcizam
Ima... imagrm je napisao/la:... .....
(napisano je produkt autorove (bujne) mašte i nema veza sa stvarnim osobama i događajima).
Drago mi je da ti se tekst svidio, nije baš najetičnije pisati o drugima ovak` ad hoc, no svidio mi se tvoj autentični iskreni pristup.
Mislim da smo svi bili u jednakoj situaciji i "gotovo svi" reagirali na sličan način. Zato samo borbeno i fer, jer samo na taj način sport djeluje pozitivno i holistički, oplemenjujući dušu, jačajući tijelo i popravljajući raspoloženje; u protivnom postaje gargantuanska antiterapija gdje mnoge žabe dižu ne samo jednu nogu nebili se potkovale...
lijepi pozdrav,
Mislim da smo svi bili u jednakoj situaciji i "gotovo svi" reagirali na sličan način. Zato samo borbeno i fer, jer samo na taj način sport djeluje pozitivno i holistički, oplemenjujući dušu, jačajući tijelo i popravljajući raspoloženje; u protivnom postaje gargantuanska antiterapija gdje mnoge žabe dižu ne samo jednu nogu nebili se potkovale...
lijepi pozdrav,